Varaždinske Toplice sa okolicom omogučuju dugogodišnji gopodarski, sportski, kulturni i društveni razvojni ciklus najvišeg ranga osmišljenih projekata.

Na sjevero-zapadnom dijelu Republike Hrvatske , a na sjevero-istočnom rubu Hrvatskog zagorja smjestio se grad Varaždinske Toplice, uz južne padine Topličke gore, koja se blago spušta u plodnu Topličku dolinu, kroz koju protječe rijeka Bednja, a dolina sa svojim sjevernim dijelom spaja se sa Kalničkom gorom.

Zahvaljujući izuzetnom geografskom položaju i klimatskim uvjetima, te korištenju prirodnih izvora geotermalne sumporne vode i postojećeg peleolida – ljekovitog blata ovo je područje osiguralo izuzetne životne uvjete tijekom milenijske povijesti , a time se Varaždinske Toplice ubrajaju među najstarija naselja i lječilišta u Republici Hrvatskoj.

iskopine

Naseljenost ovih prostora ilirskim plemenima Jasa već od trećeg i drugog stoljeća prije Krista, kao i antički period rimskog doba od 1-4 stoljeća pod nazivom mjesta Aquae Iasae ukazuje na korištenje ljekovite vode i postojanje kupališnog naselja od onog vremena.

Naročiti procvat Aquae Iasae doživljavaju u 2. stoljeću za vladavina cara Marka Aurelija, a o čemu svjedoče brojni nalazi iz rimskog doba koji se i dan danas istražuju.

U srednjem vijeku Varaždinske Toplice ponovno se spominju u 12. stoljeću pod imenom Toplisse, kao posjed zagrebačkog Kaptola.
Grdi se utvrda – kaštel, razvija se obrtništvo, trgovina, ali i kupališni sadržaji, kao i sakralni objekti i školstvo.

Godine 1920. izgrađen je moderan hotel i kupalište, a između dva rata Toplice su imale bogat lječilišni, zabavni, kulturni i društveni život i značaj europske destinacije.
Poslije drugog svjetskog rata počinje obnova postojećih zgrada i izgradnja novih sadržaja, kao i hotela «Minerva», a izgrađeni sadržaji pretvaraju se u «Bolnicu za reumatske bolesti i rehabilitaciju».